Sudbina nas uvijek spaja sa čovjekom koji nam je potreban

Sudbina nas je spojila sa čovjekom koji nam je potreban. Evo ga! Prepoznali smo ga dušom; poznali smo pokrete i hod, i taj pogled, i glas – glas ponekad prvo prepoznajemo. Poznali ruke i pokrete glave, miris i osmjeh ..

Misli i osjećanja tog čovjeka su naše misli i osjećanja. Govorimo istim jezikom; Da, ne treba ni da kažemo, razumijemo se bez riječi …

Sudbina vas iznova i iznova spaja … Zašto?

Ali nije nam suđeno da budemo zajedno. Sudbina nas razdvaja od “našeg” čovjeka. Takve su okolnosti, takva je volja božija. Previše je prepreka među nama, nepremostivih prepreka.

Ali je li to tako? Sudbina nas je razdvojila, mračne mojre rasplele su niti koje su nas povezivale? Ne, ne uvijek. I moramo razlikovati fatalne prepreke od onih koje uporno ne želimo da vidimo i svaljujemo sve na lošu sreću.

Fatalne prepreke: rat, bolest, zatvor, smrt. Ima ih samo četiri. Oni su zaista ne mogu prevazići.Postoje i teško premostive prepreke: ranije je to bio položaj u društvu, imovina, boja kože, nacionalnost, postojanje braka, religija, volja roditelja ili feudalnog gospodara. Ponekad je to bila i daleka zemlja do koje je trebalo doći pola života. Ove prepreke i sada postoje. Teško ih je prevazići. Ali moguće je; ponekad sa velikim rizikom i ulaganjima.Preostale prepreke nijesu fatalne. Nijesu spolja, već unutar ljudi, ali to priznati je teško, ponekad i nemoguće. Jer to znači ovo: jedan od zaljubljenih ne voli dovoljno i iskreno. Kod njega nema istinske apsolutne ljubavi. Postoji unutrašnji problem koji on ne želi da riješi. I ne želi da prizna. A drugi zaljubljeni ne želi da vjeruje da ga ne vole bezuslovnom ljubavlju.

Unutrašnje prepreke – to su strah, egoizam, žeđ za pogodnostima. Zato čovjek koga vi bezuslovno volite i koji, čini se, bezuslovno vas voli, nije s vama. Stoga ste se rastali ili se ne možete konačno spojiti. Dajete sve što imate. A voljena osoba ponešto uzima za sebe i ne žuri da se žrtvuje. A voljena osoba možda to i sama ne razumije, to je sve. Prepreka nije spolja, već je iznutra.

Stoga vas sudbina iznova i iznova spaja. Daje šansu! Ali nakon susreta slijedi rastanak. Ljubav vas privlači jedno prema drugom, a tamne strane duše, nedostaci karaktera, egoizam opet razdvajaju. Ponekad nije stvar u zloj sudbini, već u zlom duhu, u defektu ljubavi. Tako mali zarez na točkiću sata zaustavlja cio složen mehanizam. Dok ljubav ne ispravi mane, ljudi ne mogu biti zajedno. Jedan od zaljubljenih voli manje od drugog. Iako to ne priznaje. Može li to prevazići! Mogao bi. Ali ne prevazilazi. Odnosi su prekinuti; tada se ljudima pruža nova šansa; i tako dalje – u beskonačnost.

Ako vas spajaju sa nekim čovjekom a potom ga odvode, to nije zla sudbina. To je problem u čovjeku ili u vama; to je skriveni defekt. Nevoljnost da se žrtvuje i rizikuje, troši, uloži, nešto izgubi, pomiri se sa nečim … Dok se ovaj unutrašnji problem ne riješi, vas će spajati iznova i iznova. I u ovom životu i u sledećem, tako su vjerovali mističari.

Ali bolje je u ovom životu shvatiti uzrok. Ko zna hoće li kasnije biti šansa?

Autorka Anna Kirjanova

Recommended For You

About the Author: Neshvacena